prvi hrvatski novac

Slavonski banovac

Slavonski banovac ili banski denar srebrni je novac kovan u Pakracu, sredinom 13. stoljeća u
prvoj hrvatskoj kovnici novca. Iako još ne možemo sa sigurnošću potvrditi, kovnica se vjerojatno nalazila u srednjovjekovnoj utvrdi, pakračkom Starom gradu, čiji se ostaci i danas nalaze u samom središtu grada.

Prvi put se spominje u jednoj srednjovjekovnoj povelji, točnije povelji u kojoj Bela IV. rješava spor između ostrogonskog nadbiskupa i zagrebačkog biskupa nastao oko prihoda ove kovnice, koja se u povelji naziva camera de Puchruch. Povelja u kojoj se spominje izdana je 1256. godine, što nas navodi na zaključak kako je kovnica u Pakracu vjerojatno djelovala i prije ove
godine, ali koliko dugo, još uvijek ne znamo. Znamo da je 1260. godine prebačena u Zagreb, u
nepoznatim okolnostima, a ondje su se banovci kovali i kolali sve do 1384. godine. Ovaj novac
kovao je ban koji je na to imao kraljevsko pravo i bio je autonoman za kraljevinu Slavoniju u
vrijeme kada se Hrvatska nalazi u Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu.

Slavonski banovac – naziv kovanici dao je Ćiro Truhelka, povjesničar koji se najiscrpnije dosad bavio ovom temom. Srebrna je pločica promjera 15 mm i prosječne težine 0.93 g. Ono što ga je izdvajalo od ostalih kovanica iz tog razdoblja jest izrazita kvaliteta izrade te vrlo visoka i postojana čistoća srebra ( preko 900/1000 ). Zbog ovih značajki banovac se koristio kao sredstvo plaćanja i u drugim zemljama u našoj okolici pa su ostave ovog novca pronađene u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Mađarskoj čak i u Rumunjskoj.

Izgled banovca prepun je simbolike koja se ni do danas ne može točno protumačiti. Na prednjoj strani nalazi se prikazan lik kune u trku nalijevo, između dvije šesterokrake zvijezde, a pretpostavlja se da je kuna prikazana na novčiću zbog svog gospodarskog značaja koji je imala u srednjem vijeku. Krzno ove životinjice koja je bila brojna u slavonskim šumama, bilo je dugo platežno sredstvo, a jedan od važnijih poreza u srednjem vijeku naziva se marturina odnosno kunovina. Uokolo prednje strane novčića smješten je natpis na latinskom jeziku, u početku omeđen jednom, a kasnije s dvije niske bisera, po kojem se slavonski banovci dijele u dvije skupine.

Prvu grupu čine serije s natpisom MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA ili kraljevski
novac za Slavoniju, a drugu one s natpisom MONETA DVCIS P(ro) SCLAVONIA ili banski
novac za Slavoniju. Na naličju se u sredini nalazi patrijarhalni (dvostruki križ) dok se ispod donje prečke križa nalaze dvije okrunjene glave, vjerojatno kraljeva i hercegova. Iznad nje, u ravnini s gornjom prečkom, stajali su zvijezda i polumjesec. U ravnini s donjom prečkom križa, pojavljuju se i sigle odnosno oznake koje nam pobliže govore o tome za vrijeme kojeg bana je novac kovan.

Uz denare kovali su se i poludenari (oboli) na kojima se nalazio skraćeni naziv REX SCLAVONIAE ili DVX SCLAVONIAE. Zbog značaja i ugleda banovca kao jedne od najljepših
hrvatskih, ali i europskih kovanica, lik kune bio je inspiracija za ime današnje hrvatske monete
koja je tako nazvana 1994. godine.

Kuna ( između dvije rijeke i šesterokrake zvijezde) postat će kasnije (1496.) dio grba Slavonije, ali i najstarijega grba grada Pakraca.